|
Vrijeme nije sol
Osjećam kako je moj svijet malen!
-Ova zemlja kao da se polako guši u mreži (ne)znanja, na putu ka osvajanju, svijet se polako urušava.
Ali i ja stojim,čekam, sanjam sve manje…vrištim u nadi da netko čuje da sve ide k jarcu,
da uvidimo besmislenost sudaranja u različitostima , jer više nas ta različitost ne spaja!
Jer je ne nadograđujemo!
Ne sjedimo već dugo za istim stolom, ne dogovaramo kupnju, ni putovanja. Ne izlazimo , ne živimo…samo se susretnemo.
- Sve je manje nas, a sve više tebe ili mene!
Vanjski svijet se odrazio na naš, povukao crtu razdvajanja, očekivanja su na nuli, kao aparat na punjaču koji ne radi.
Stojimo u redu …za kartu u jednom smjeru , svijet je prepun mogućnosti!
Povremeno obiđemo svoj negdašnji život, nasmijemo se na moja stalna istraživanja I tvoj uvijek isti odgovor: ako želiš, idemo!
- Nikada nismo otišli dalje od kruga u kojem se možemo brzo vratiti, nikada pomaknuli ili podigli ljestvicu osobnog razvoja. Barem ne dovoljno za ustrajanje u rastu.
- Stali smo na početku!
Slušajući 88,1-mhz koji s vijestima ne pretjeruje, ipak udahnem svu bol našeg grada,
života I ljudi koji su oko mene. I sama sam među njima, trošim, uzimam I ponešto dajem.
-Očito premalo!
-Ljudi odlaze, bolna je to spoznaja- da smo prolazni!
Ali jesmo!
I čini mi se da u povijesti naše civilizacije ljudi nikada nisu toliko patili od usamljenosti, kao danas.
A opet, nikada nismo bili “povezani” kao danas.
- I uz sve to, čovjek je osamljeniji nego ikad!
Čovjek se može smijati, a biti potpuno tužan, i još je puno načina prevare drugih u vlastitom osmijehu, i pokušaja varanja samog sebe.
-Veliki je to problem naših života. Problem, koji ne možemo sami riješiti! Jer da se u dubini ljudskih srca ne krije neka vrsta očaja , ne bi svijet izgledao ovako!
- Biblija kaže da je Bog naš prirodni element u kojem trebamo živjeti,
I još kaže da se mi ustvari bojimo Božjeg suda I odgovornosti za vlastite grijehe?!
-Na to će svatko za sebe odgovoriti, sam sebi.
- Odlutala sam od početne teme…slučajno ili ne, trenutno nevažno.
Ionako, rijetki će do kraja pročitati, a još rjeđi razumjeti.
I ja još tražim razumijevanje. Iako znam, da je sve posloženo po sistemu kako bi trebalo biti…
mi ljudi imamo svoj sistem ,svoj način, svoju volju, svoje dobro, svoje zlo!
- I svoju svakodnevnicu koju ne želimo dirati jer je promjena bolna…A sve što boli nije dobro, nije ugoda našim osjetilima.
-Ništa nismo naučili kao cjelina, kao svjetska cjelina iz prošlosti iz koje bi svi trebali učiti.
S nas dvoje, dođoh na cjeli svijet. A nas dvoje jesmo dio svijeta I činimo taj svijet, boljim ili gorim.
Ovisi o nama, I samo nama!
- Svijet mi trenutno izgleda kao jedna ogromna siva I hrđava prikolica, čije osovine cvile pod teretom
kojeg samo prebacujemo, ne čineći ništa da ih ojačamo, poboljšamo.
-Samo trpamo!
- Vrata života se već vežu užetom, prozori su sve prljavi-ji, blijede pod pritiskom, pod naletom soli.
- A vrijeme, nije sol!
- I nemamo ga… a ljudi će ostati jednako razočarani.
Kao u nekom filmu, prođe mi misao, da ćemo se gušiti u smradu prepržene masti, prljavog rublja I smeća koje više nitko ne bude želio odvoziti.
- I da ne bude sve tako crno, ljudi će I dalje biti jednako razočarani, jer imati sve…nekima nije dovoljno!!
Kao što se I meni ponekada učini da vidim obrise ljubavi na
ljubičastocrvenom nebu kako se slobodno klati na povjetarcu.
Ružica G.
18.6. 2022
|